Ako majka vaseg djeteta ima starateljstvo a vi sudski odredjene termine za kontakt koje ona iz bilo kojeg razloga ne postuje najbolje je da odete u policiju i to prijavite. U prilogu su izlistani clanovi svih zakona i Konvencija koji vam obezbjedjuju pravo na kontakt koje se mora ispostovati.

Izgovori da je dijete bolesno, da nije kod kuce, da imaju goste nisu iznad zakona - kad je vas termin da budete sa djetetom onda je majka zakonski duzna da to ispostuje. Svaki put kad je vrijeme za vas termin a dijete niste dobili otidjite u policiju i napravite prijavu. Ne zaboravite citirati ove zakone jer oni sami nece to uraditi. Oni su duzni to uraditi i napraviti uvid u slucaj. Kad saberete nekoliko ovakvih prijava otidjite u Tuzilastvo i pokrenite slucaj prema Krivicnom Zakonu FBiH.

Nazalost, drugog nacina nema. U Centru cete samo izgubiti vrijeme i zivce. Ni vas advokat vas najvjerovatnije nece posavjetovati i ponuditi vam sve moguce opcije. Za sve se morate sami izboriti. 

Evropska Konvencija o ljudskim pravima

Clan 8 - privatnost

Prema clanu 8 svako ima pravo na postivanje njegovog privatnog i porodicnog zivota, njegovog doma. Ovo je uslovljeno odredjenim ogranicenjima i u skladu sa zakonom sto je ponekad nuzno u demokratskom drustvu.

Dalje, clan 8 u nekim situacijama odredjuje pozitivne odgovornosti drzave. Vecina ljudskih prava je formulisana tako sto se drzavi zabranjuje da se mijesa u process ostvarivanja ljudskih prava, sto znaci da je sve sto se ocekuje od drzave kako bi prava njenih gradjana bila ostvarena da ona ostane pasivna.

Ponekad se pak od drzave ocekuje da postane pozitivno aktivna, znaci duzna je da ucini sve da bi se odredjena prava gradjana ispunila (na primjer, prema clanu 8., drzava mora uciniti sve kako bi obezbijedila kontakt razvedenom ocu sa svojim djetetom).

Krivicni Zakon FBiH

Član 217.    -   Oduzimanje maloljetne osobe

Ko maloljetnu osobu protivpravno oduzme od roditelja, usvojitelja ili staratelja ili od osobe kojoj je ona povjerena, ko je zadržava ili sprječava da ona bude kod osobe koja ima pravo na nju ili onemogućava izvršenje izvršne odluke o dodjeli maloljetne osobe,

kaznit će se zatvorom do tri godine.

(KZ RS clan 205)

Porodicni zakon FBIH

Član 154.  -  Oduzimanje roditeljskog staranja

 (5) Roditeljsko staranje može se oduzeti i roditelju koji ne stvara uvjete za održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem ili onemogućava, odnosno sprečava njihovo održavanje.

Dok vi pokusavate djeci obezbijediti ugodan zivot, zla bivsa ih je okacila na udicu.







IGRA "PECANJE"

Kutija sadrzi:

Figure:
1. Zla bivsa (ribar) - sva prava zasticena
2. Dijete ili djeca (mamac) - sva prava ugrozena
3. Otac (riba) - sva prava ugrozena

Karte:
Mapa razvoda (iskljucivo za koristenje zle bivse)
Dzoker: socijalni radnik (iskljucivo moze korisiti zla bivsa)
Sudija            
Policija
Pravila razvoda/Porodicni Zakon (mogu korisiti i ribar i otac ali, iskljucivo moze manipulisati socijani radnik ili sudija i samo u korist zle bivse) 
Medjunarodne konvencije o ljudskim pravima (mogu korisiti i ribar i otac ali se one uglavnom daju ocu) Napomena: na Balkanu one nemaju nikakvu moc, ali otac to ne zna.
Advokat (Ocev advokat je suvisan trosak i nema nikakve posebne moci na sudu jer Sudija iskljucivo radi u korist majke. Otac to ne zna.)

Tajne moci:
Udica (iskljucivo moze korisiti zla bivsa)
Mreza (iskljucivo moze korisiti zla bivsa)

Vrijeme potrebno da se igra postavi: par godina
Potrebne sposobnosti za igranje: taktika, startegija, pregovaranje, poznavanje portivnika, poznavanje Porodicnog zakona, Krivicnog Zakona i medjunardnih konvencija
Trajanje igre: nekad cijeli zivot, uglavnom jako dugo

Postavljanje igre: Igra pecanja je komplikovanija od bilo koje druge igre, cak i od Monopola ili Riska. U najmanju ruku igra se par godina, a najvazniji uslov za pocetak igre je postojanje bar jednog djeteta. Kao sto ribar ne moze uhvatiti nista ako nema dobar i primamljiv mamac, tako ni kod igre "Pecanja" bez djece/mamca ova igra ne moze ni poceti. Ako dakle nemate djece razvod ce proci normalno, svaki partner ce otici na svoju stranu i nastaviti sa svojim zivotom. Ako se desi da vam je bivsa/bivsi malo nestabilan i da vas ne ostavlja na miru na raspolaganju je policija, sud i zakoni koji takvo ponasanje zabranjuju.

1.  Na pocetku igre podnese se zahtjev za razvod. Partneri se razidju i karte se podijele.

2.  Partneri pregledaju svoje karte i savjetuju mape koje su dobili.

Mapa razvoda se stavi na sredinu i sada svaki partner stavi sve karte na tu mapu. Prema pravilima, svaki od partnera ima pravo da konsultuje svaku kartu i  da pokusa iskorisiti sve moci na raspolaganju.
Zla bivsa sad vec zna da je sve dobila, ali otac, citajuci medjunarodne konvencije, pocinje igru u zabludi da ima ista prava kao i zla bivsa i da oboje pocinju igru ravnopravni. Pravila igre nalazu da dzoker moze korisiti samo zla bivsa, isto tako samo ona moze korisiti mapu razvoda, sudiju, policiju, udicu, mrezu, pravila razvoda i, naravno djecu.


Cilj igre: Igra je komplikovana jer igraci imaju razlicite ciljeve, ali samo zla bivsa zna za to. Otac igra u zabludi da oboje zele biti dobri i odani roditelji. To je samo njegov cilj. Cilj bivse je upecati i zadrzati oca/ribu na bilo koji nacin. Otac to ne zna.

Pocetak igre: Igra pocinje tako sto zla bivsa zabrani svaki kontakt djece i oca. Otac to ne zna, ali ona to radi kako bi zagarantovala da je on fokusiran na nju. Prvi potez pravi otac, koji pokusava doci do djece. Prvo savjetuje policiju i socijalnog radnika. Otac ne zna da je ovo otmica djeteta i da mu tu treabju pomoci i policija i socijalni radnik/dzoker a i mapa razvoda. Posto dzoker, policija i mapa rade samo u korist zle bivse u ovom trenutku oni nista ne rade, tacnije ocu kazu da se smiri i da ce sve biti u redu. Naravno, sve nije u redu i on nikako ne moze ostvariti kontakt sa djecom.

Igra se razvija tako sto zla bivsa nastoji ostvariti svoj cilj: UPECATI I ZADRZATI RIBU/OCA, dok otac pokusava ostvariti svoj cilj: BITI BRIZAN OTAC I UCESTVOVATI U ODGOJU SVOJE DJECE.

Kako je zloj bivsoj najvaznije zadrzati oca blizu, fokusiranog na nju, ona koristi djecu kao mamac jer zna da ih otac voli i da im ne moze odoliti. Kako bi utvrdila da je on fokusiran na nju i da nikad nece otici ona mu prvo brani kontakt. On uporno pokusava doci do djece. Lupa na sva vrata, savjetuje sve karte. Onda kad vidi da on pocinje posustajati ona mamac stavi na udicu i pocne mahati. Tek toliko da otac malo osjeti djecu. Ali udicu ne odmotava puno i trza je nazad po zelji.

Otac moze i godinama trcati ovako za udicom a da mu ne padne na pamet da je ovo igra strategije, nadmudrivanja i pregovaranja.

On misli da on i zla bivsa imaju isti cilj, da se brinu o djeci i da je jedini razlog sto ona ne da djecu to sto misli da ce ih otac ukrasti ili da on ne zna da se brine o njima. On ustvari ne shvata da je ovo dio igre, upravo namjesten od strane majke u saradnji sa dzokerom. Sve dok otac trci za mamcem igra ide ovim tokom. Zla bivsa manipulise djecu, mase dzokerom, korisiti mapu, policiju i tajne moci (udice i mreze) sve dok je otac fokusiran na mamac i blizu nje.

Medjutim, otac tek nakon dugo vremena i uzaludnog trcanja shvati da on i zla bivsa nemaju isti cilj i da njoj ustvari uopste nije stalo do djece. Ona su njoj mamac a jedina stvar koju ona zeli u ovoj igri je sama riba, ustvari otac. Kad otac pokusa nastaviti svoj zivot, fokusirati se na svoj posao i pocne pokazivati odredjenu nezainteresovanost za mamac, igra se potpuno mijenja.

Zla bivsa  sad mijenja svoju taktiku.  Sada, kad je otac nezainteresovan jer mu je dosta mucenja, ona pocinje djecu/ mamac bukvalno bacati na njega. Kako se on pomalo udaljava ona tako udicu trza za njim, sve dalje i dalje i dugo je ne trza nazad. Polako, raspored na kojem je insistirala i za koji je cak smatrala da ocu daje previse kontakta, sada odjednom postaje jako vazan. Ona cak sad djecu salje ocu i kad nije njegov termin pod raznim izgovorima. U trenucima, ona naizgled skida udicu sa mamca/djece kako bi otac slobodnije zagrizao i pomislio da se ona vise ne igra i da su djeca slobodna i da vise nisu mamac.

Vazna napomena: Cilj zle bivse se nije promijenio, samo njena taktika. Otac ovdje gubi veliku bitku i pada u zamku ako misli da je ona napokon postala normalna i brizna majka. Kako  se otac  sad odmaknuo malo dalje i pokazuje interes za druge stvari, ona umjesto udice koristi mrezu, koju je vec bacila oko njega. Pusti oca da misli da se slobodnio igra sa djecom, ali samo u okviru njene mreze koja je skoro nevidljiva. Ona je samo bacila mamac blize ocu bez vidljive udice i ceka trenutak da pokupi mrezu, nadajuci se da ce pokupiti i oca. ovo je puno opasnija taktika od udice - kad su djeca na udici ako ona trzne i uspije povuci oca blize sebi, otac se moze odvojiti od djece i opet se udaljiti. Kad ga uhvati u mrezu teze mu je izaci.

Ocu je tesko igrati ovu igru jer ne shvata pravila a ona su vrlo jasna: dok vi trcite za djecom, vasa zla bivsa trci za vama. Dok vi igrate otvoreno zeleci biti dobar roditelj, ona igra prljavu igru koristeci djecu kao mamac. Mozda je najbolji savjet da ovo zaista shvatite kao igru Riska gdje morate imati razradjenu strategiju. Vazno je da vas ne zaslijepi ljubav prema djeci i da ne trcite bezumno za njima. Nemojte biti u zabludi da vasa zla bivsa zeli biti dobar roditelj. Ovo je za nju samo igra, od pocetka do kraja. Postavite sebi piatnje: Kako obezbijediti maksimalan kontakt sa djecom a minimalan kontakt sa bivsom? Kako ostvariti svoj cilj a kako nju sprijeciti da ostvari svoj? Ako igrate razvod kao startesku igru imate sansi.

U zadnje vrijeme primjecujem promjene u zivotu kolega koji se bore za svoju djecu  vec godinama. Dok su trcali za djecom na pocetku, lupali na sva vrata, zla bivsa im nije dopustala kontakt. Sad, napaceni od prljave igre, zele nastaviti svoj zivot. Malo se posvecuju poslu, malo novoj porodici. I nevjerovatna stvar se desava: zle bivse bukvalno guraju djecu njima. Cak i mimo rasporeda, nalaze izgovore kako bi im ostavile djecu. Sad odjednom otac vise nije opasnost za djecu.

Tek sad shvatam da se ove zene cijelo vrijeme igraju pecanja. Koliko ce ovo pomoci nekima koji su tek na pocetku borbe ne znam. Tesko je savjetovati ocevima da se ne bore. Tesko je reci napravite se da vam nije stalo onda ce ona vas ganjati, ali sve se otprilike svodi na to.

Dok vi ganjate djecu ona se poigrava s vama. Kad vi okrenete ledja ona pocne trcati za vama i djecu vam sama kaci o vrat.

Kraj igre: Igra prestaje kad jedan od igraca ostvari svoj cilj.

Nazalost, sama igra je cilj zle bivse tako da ce se ona potruditi da igra traje sto duze. Ona je ustvari pobjednik od pocetka jer uvijek nekako ostaje dio ocevog zivota, a to je ono do cega je njenom zlom umu ustvari stalo. Ono sto otac ne zna na pocetku je da on nikad ne moze pobijediti u pravom smislu rijeci jer zle bivse ne postaju normalne majke preko noci. Biti brizan roditelj i prisutan u zivotu svoje djece ujedno znaci imati zlu bivsu u svom zivotu, sto samo ostvaruje njen cilj. Biti brizan roditelj i uzivati u tome bez prisustva i manipulisanja zle bivse je skoro neostvarivo. Najvise sto otac moze postici u ovoj igri je brdo kompromisa. O djeci da ne govorim.

Zene na svojoj strani imaju cijeli sistem zastite.  Otac i djeca su usamljeni u svojoj borbi za najbolji interes djeteta.

Postoje dvije vrste  roditeljskog starateljstva: pravno i fizicko.

Pravno starateljstvo roditelja nad djetetom je ukratko mogucnost roditelja da samostalno donosi odluke o zivotu djeteta. Ovo ukljucuje odluke o mjestu prebivalista, skoli koju ce dijete pohadjati, vjeri, medicinskim zahvatima koji su potrebni djetetu, kao i samostalno vadjenje vaznijih dokumenata (npr. roditelj sa starateljstvom moze samostalno i bez potpisa drugog roditelja izvaditi djetetov pasos).

Fizicko starateljstvo je ukratko vrijeme koje dijete provodi pod nadzorom jednog od roditelja, ili jos krace, kontakt.

Alimentacija je suma novca koju roditelj koji nema starateljtsvo ili kod kojeg dijete ne zivi mora isplacivati roditelju s kojim dijete zivi.

U vecini ravijenih zemalja postoje razne opcije starateljstva i bezbrojne kombinacije. U Engleskoj, npr, ako se roditelji mogu sami dogovoriti sud se uopste nece mijesati, nece cak na papiru ni zapisati taj dogovor niti ce bilo sta predlagati roditeljima, niti ce odredjivati alimentaciju. U razvijenim zemljama alimentacija je obicno postotak plate roditelja koji je duzan da je placa ali, ona potpuno zavisi od cjelokupne situacije tog roditelja: uzima se u obzir koliko vremena dijete provodi s tim roditeljem i takodje da li taj roditelj ima novu porodicu i djecu koju takodje izdrzava. Za svako dodatno dijete odbija se odredjena suma od alimentacije. Za svaki sat ili dan proveden sa svojom djecom on takodje ima olaksice kad je alimentacija u pitanju. Znaci ako je raspored 50/50 i dijete provodi jednak postotak vremena (znaci ako je fizicko starateljstvo podijeljeno jednako) kod oba roditelja niko nikome ne placa alimentaciju, i to bez obzira na pravno starateljstvo. U slucaju da, recimo, majka ima pravno starateljstvo i moze donositi sve vaznije odluke o zivotu djeteta samostalno, ako dijete provodi 50% vremena kod oca onda otac majci ne placa alimentaciju. Ukratko, donosenje odluka o zivotu djeteta (pravno starteljstvo) je odvojen process od troskova svakodnevnog zivota (fizicko starateljstvo) sto je sasvim fer. Zasto bi jedan roditelj placao drugom alimentaciju ako ima jednake svakodnevne troskove odgajanja tog djeteta?

U razvijenim zemljama se uvijek prvo preporucuje zajednicko stareteljstvo, i pravno i fizicko. Pravno jer kad oba roditelja moraju zajedno donijeti odluke o zivotu djeteta izbjegava se samovolja jednog roditelja i mogucnost npr. da se jedan roditelj odseli u drugi grad ili drzavu sa djetetom bez saglasnosti drugog. Ovo je u najboljem interesu djeteta jer se izbjegava mogucnost da jedan roditelj samovoljno upravlja zivotom djeteta, sam odredjuje stvari poput mjesta prebivalista, vjere, skole itd. Sto je veoma vazno u slucaju kad je jedan od roditelja osvetoljubiv i zeli dijete otudjiti od drugog roditelja.

Zajednicko fizicko starateljstvo je jos vise vazno jer se odnosi na kontakt djeteta sa roditeljima. I ovdje se uvijek prvo preporucuje 50/50 jer oba roditelja su djetetu podjednako vazna za zdrav psiholoski i emocionalni razvoj i za zdravo razvijanje djetetovih percepcija o oba spola.  Na prvom mjestu je najbolji interes djeteta sto znaci prisustvo i briga oba roditelja a ne odredjivanje alimentacije. Ukratko, u razvijenim zemljama alimenatcija se veze za fizicko starteljstvo, a ne za pravno.

U BiH, slika je potpuno izopacena. Kao prvo, zajednicko pravno starateljstvo ne postoji sto znaci da u slucaju razvoda uvijek samo jedan roditelj dobija pravo da upravlja zivotom djeteta sve do njegovog punoljetstva. Ovo ostavlja otvorena vrata svim osvetoljubivim roditeljima (nazalost, u velikom broju slucajeva to su majke jer u 98% slucajeva one su te koje dobiju starteljstvo) da manipulisu i dijete i drugog roditelja. Ostavlja otvorena vrata roditeljima da se odsele kad god im to padne na pamet, da promijene skolu, daju saglasnost za operacije ili druge medicinske zahvate nad djetetom bez saglasnosti drugog roditelja, izvade djetetu pasos i emigriraju, odrede djetetu samovoljno vjeru itd. Porodicni zakon ostavlja prostor za zajednicko fizicko starateljstvo ali, najveci apsurd u BiH  je cinjenica da se alimentacija veze za pravno starteljstvo! Znaci, ukratko, da cak i ako je fizicko starteljstvo podijeljeno 50/50 i dijete zivi 7 dana kod mame i 7 dana kod tate roditelj koji nema pravno starteljstvo mora onom drugom isplacivati alimentaciju! Znaci tata hrani djecu 7 dana, oblaci ih, kupuje skolski pribor, radi zadace, vodi u igraonice, na bazen, na skijanje i sve to placa dok su kod nejga kao i mjaka dok su kod nje, ali na pocetku svakog mjeseca on majci koja ima pravno starateljstvo mora isplati odredjenu alimentaciju. Ovakvih slucajeva itekako ima!

U cemu je problem?

Prije nego sto je sastavljen novi Porodicni zakon FBiH koji je na snazi od 2006. Gender Agencija je predlozila da se u BiH uvede zajednico starateljstvo (znaci i pravno i fizicko).

Socijalni radnici na tom sastanku su taj prijedlog odbili. Zasto? Prvo su pitali sta znaci zajednicko starateljstvo. Nisu pitali sta ono znaci za djecu, nego za njihov posao. Kad im je  objasnjeno da zajednicko starateljstvo znaci da alimentacija zavisi od fizickog starateljstva i da se ona racuna za svaki slucaj posebno nakon odredjivanja fizickog starateljstva i sagledavanja potpune situacije i oca i majke, oni su objasnili da im ne pada na pamet da sjede i racunaju alimentaciju za svaki slucaj posebno. Rekli sa da oni ionako imaju previse posla. Puno je jednostavnije imati sto jednostavniji sistem, bez obzira na to da li je on fer, dati djecu jednom roditelju i natjerati drugog da mu plati. Socijalni radnici su prezauzeti da jos moraju da brinu o najboljem interesu djeteta. I eto tako je sansa za fer razvod i postivanje najboljeg interesa djeteta propala u BiH, zbog lijenosti upravo onih koji treba da rade sve u najboljem interesu djeteta. Prekomplikovano je biti fer. Prekomplikovano je ponekad uzeti u obzir cinjenicu da otac ima novu porodicu i novu djecu koju takodje izdrzava. Prekomplikovani je uzeti u obzir da ponekad majka ima novu porodicu, novog partnera koji joj pomaze u izdrzavanju djece ili da u vecini slucajeva majci pomazu i njeni roditelji dok se otac nema na koga osloniti za pomoc. 

Sad je i jasnije zasto ocevi koji zele biti sa svojom djecom nakon razvoda nailaze na toliki otpor od strane socijalnih radnika. Kad bi dozvolili dovoljno zajednickih fizickih starateljstava ocevi bi se zapitali zasto i pored toga sto imaju iste troskove kao i majka kad su djeca s njima podjednako dugo kao i sa majkom oni i dalje moraju majkama placati alimentaciju.  Vrlo brzo bi postalo ocigledno da je sistem i Porodicni zakon daleko od fer, prema djeci i prema ocevima. Zato ja ovdje zelim postaviti to pitanje, u ime  svih razvedenih oceva u BiH.

O alimentaciji

Alimentacija u BiH je ustvari kazna ocevima za razvod, jer socijalni radnici su misljenja da neko uvijek mora da plati za razvod a taj neko je uvijek otac. Na majku se uvijek gleda kao na zrtvu razvoda, dok stvarne zrtve razvoda i sistema, djeca, ostanu nevidljiva i  ne samo nezasticena, nego ih u velikom broju slucajeva sistem potpuno iznevjeri. kao da smo zaboravili da su se zene davno izborile za jednaka prava u javnoj domeni, da imaju pravo da rade i zaradjuju isto kao i muskraci. Zenama nije u interesu da cinjenica da se stopa razvoda povecala proporcijalno ostvarenim pravima zena da rade i zaradjuju izadje na vidjelo jer bi onda tesko bilo kriviti iskljucivo muskarce za razvod. Ali cinenica je da razvoda danas vise jer su zene samostalne. Zasto ih onda ne tretiramo kao samostalne, kao sto tretiramo muskarce? To bi bila ravnopravnost spolova.

Socijalnim radnicima je ocito puno vazniji interes majke koja je potpuno zasticena sistemom koji su oni kreirali. Sistem koji ustvari zeli samo majci obezbijediti izbor da li hoce da radi i zaradjuje ili ne. Muskarci nemaju taj izbor, oni moraju da zaradjuju kako bi majci omogucili izbor rada i nerada. Ravnopravnost spolova? Najbolji interes djeteta?

Najzalosnije je to sto je majka zasticena na ustrb svoje djece. Ona dobije alimentaciju sto joj ostavlja na raspolaganju izbor izmedju rada i nerada, kucu, djecu kojom moze manipulisati. Otac izgubi sve. Djeca izgube sve. Porodicu, majku, oca, stabilnost. 

Vrijeme je za novi Porodicni zakon koji zaista uzima u obzir najbolji interes djeteta i stiti cijelu porodicu, bili roditelji razvedeni ili ne!

Gospođa Advokatica  svoju djecu nikad ne vodi doktoru. Kad se djeca razbole ona to ili ne primijeti ili nas nazove da nas obavijesti da bi ih mi odveli.

Klasican primjer od sinoc: prvo zove Morganov sin da kaze kako se opekao vrelom vodom dok se kupao. Morgan ga pita o opekotini, da li boli, i kaze da ce on to pogledati kad budu ovdje i da ce sigurno brzo proci.

"Sta mislis za koliko ce Gospođa Advokatica nazvati?" pita me. "Sigurno brzo, jer nisi spomenuo da ces sina odvesti doktoru."

Naravno telefon ubrzo zvoni. Gospođa Advokatica sva usplahirena objasnjava kako je ona uradila sve sto je mogla. Odvela je dijete u apoteku. Glavna gradska bolnica joj je 20 metara od kuce.

"Nije joj ni ovaj put uspjelo" kazem Morganu. Oboje znamo na sta ona cilja - zvace sve dok ne natjera Morgana da se obaveze da ce sina odvesti doktoru jer zna da su djeca danas kod nas. Pitam ga je li bila ozbiljna. "Ma verbalni proljev, kao i obicno kad se pravi da je fina a kad se ustvari prepadne jer je ona kriva. Zvace opet, malom ocito treba doktor"

Naravano, jutros opet zvoni telefon "Znas, ona opekotina se izgleda inficirala" . A ona kao brizna majka je dijete odvela u apoteku znajuci dobro da  mu treba doktor koji joj je 20 metara od kuce.

A kad su djeca bolesna (prehlada, gripa, temperatura) i ona nije zabrinuta ili kad djeca nisu bolesna nego je ona mamurna iz kafane pa joj treba izgovor da ostane kod kuce ona ih ne odvede u skolu, ali u ovom slucaju  nikad ne nazove Morgana da ga obavijesti da su djeca bolesna. Zna da ako je njen mamurluk u pitanju i ako ga nazove on ce djecu odvesti u skolu jer im nije nista.

I zvace opet danas da provjeri jel mali bio kod doktora - prevelika je obaveza jer je onda sama s njima do petka a sta  ako ga bude morala sama voditi doktoru? Svoje rodjeno dijete!

Ovo je bilo prvo ljeto bez stresa. Dosada je svake godine problem bio ili dan naseg odlaska, ili mjesto koje bi izabrali za odmor nije odgovaralo Gospođi Advokatici, ili joj nije odgovaralo to sto svi idemo zajedno... Svakog ljeta se prije polaska na odmor moralo otici u CZSR a po povratku bi nas cekala prijava u policiji za otmicu djece.

Po povratku s odmora Morganova djeca su rekla kako su pozeljeli mamu i kako zele s njom provesti mjesec dana. Sretan sto smo uspjeli provesti mjesec dana odmora bez trzavica, Morgan je na to rekao da nema problema i kad god oni budu spremni da se vrate na stari raspored neka se samo jave. Njegov sin je rekao kako mu je raspored ustvari dosadio i kako bi volio da moze slobodno da sam izabere kod kojeg ce roditelja kada biti - uostalom zivimo u zgradi preko puta Gospodje Advokatice i djeca treba da predju samo jedan mali park izmedju dvije kuce. Sto se nas tice rekli smo da nema problema.

Prvi dan nakon povratka njegov sin je proveo kod nas jer je tako sam trazio. Drugi dan je bio kod najbolje prijateljice i tamo spavao. Treci dan je Gospodja Advokatica nazvala sva usplahirena "Sta je ovo, zar se ne bi trebali vratiti na raspored!?" Morgan joj je objasnio kako su djeca trazila da budu kod nje i kako su je pozeljeli i da on nema nista protiv toga. " Ne moze to tako, znas djeca su zabrinuta oni zele da se ODMAH vrate na raspored." Cetvrti dan poslije odmora u popodnevnim satima zvoni interfon. Gospodja Advokatica je pokupila djecu iz skole i dovela ih kod nas "Danas je tvoj dan". I tako smo se vratili u svijet stvarnosti :)

U cetvrtak zove Morganov sin - s mamom je ali mu treba pomoc sa zadacom, tablica mnozenja. Djeca su odavno naucena da kad god zovu oca stave ga na speakerphone tako da mami ne bi sta promaklo. I tako dok on sinu pokusava pomoci mama se u pozadini glasno smije , igra se sa kcerkom dok se sin ne moze koncenrtisati. Ne daj boze da mama pomogne sa zadacom. A onda se u jednom trenutku iz cista mira izdere na dijete "Daj vise, samo trosis telefon, prekini to" i spusti mu slusalicu.

Sada u petak Morganova djeca su bila kod nas. Kcerka je zaboravila neku knjigu kod mame i nazvala je da zamoli da ode po knjigu. Kad je spustila slusalicu bila je sva pokunjena. "Sta je bilo?"  "Mama je prvo rekla da je na poslu i da radi nesto vazno a kad sam je ja molila da dodjem samo da uzmem knjigu naljutila se i rekla da je u kafani i da je prestanem zvati."

U nedjelju smo se spremali da idemo na izlet i djeci je opet trebalo nesto iz mamine kuce. Dogovorili su se da odu do nje a Morganova kcerka je insistirala da i moja kcerka krene s njom. " Hajde molim te, moja mama vise nije ljuta na vas, ne prica lose o vama. Promijenila se." Istina je da je Gospodja Advokatica cesto insisitirala da moja djecu idu kod nje. Cak i u CZSR je govorila "Kad moja djeca mogu biti s njom onda i njena djeca moraju doci kod mene". Naravno, jedva sam cekala da posaljem djecu samu kod zene koja me maltretira, vrijedja, koja mi prijeti i koja me pred sve cetvoro vec jednom fizicki napala. Od tada je se i moja djece boje i nije im padalo na pamet da odu tamo. I ovaj put sam bila protiv, jednostavno majcinski instinkt mi nije dao ali Morgan je rekao "Hajde, i ako se nesto lose desi onda ce sva djeca znati istinu i mi necemo lose izgledati jer im ne damo da tamo idu. Sada oni misle da smo mi losi jer o njihovoj mami mislimo lose. Neka se sami uvjere".

Djevojcice su se vraile pognute glave. "Mama njoj nije dala da uđe u kuću, rekla je da vise nikad ne pomisli da priđe njenoj kući i zatvoila joj vrata."

Pažnja: porodica ide u prvi plan

U toku ljetne pauze bila sam u Londonu par dana i jako se obradovala tamošnjim najnovijim vijestima: Feminizam je mrtav. Vrijeme je da ispravimo greške koje je ostavio iza sebe. Vrijeme je da stavimo porodicu u prvi plan.

Guardian, Independent, Observer. U svakom je bio članak na temu porodice, novih bitki za ravnopravnost i prava djece, očeva koji ostaju kuci sa djecom i majki koje ne žele žrtvovati prve godine svoje djece zbog karijere. Dosta je bilo babysitterki, komšija i ko zna još kakvih sve stranaca koji nam odgajaju djecu dok mi ganjamo politiku i karijeru. Super žena iz 80-tih je uvijek bila neostvariva bajka koja nam je samo nabila komplekse, odvojila nas od porodice, djece i muža. Tako bar kažu u Engleskoj a ja se potpuno slažem.

Jedan članak je napisala Amerikanka koja je odrasla ne zeleci biti kao njena majka: domaćica koja je cijeli zivot posvetila porodici. Svoju majku vidjela je kao zarobljenu sluškinju koja je samo kuhala, mijenjala pelene i pratila djecu u skolu. Kad je narasla i misliila da sve zna ona se nikad nije udala, spavala je s kim je stigla i to smatrala slobodom i pravim izborom. Tako sve do svoje 35. godine. A onda se nesto promijenilo u njoj. Htjela je dijete. Godinama je bila u vezi sa oženjenim čovjekom i bez njegovog znanja ostala je trudna. Kad mu je rekla on je ostavio i vratio se porodici. Naravno kad je odlučila zatrudniti s njim, nije joj palo na pamet da se zapita o tome sta on želi i sta ce htjeti to dijete koje ona rodi jednog dana, naravno to dijete je bila samo jos jedna stvar koja je njoj trebala da dokaze svoju nezavisnost. Tek kad je ostala sama obuzeo je strah. Tek tada je shvatila, kako sama kaze, da ona ustvari zeli porodicu, da zeli biti majka. Bebu je nažalost izgubila, kao i čovjeka. Danas ima skoro 50 godina, živi sa finim partnerom ali djecu nikad nije imala. Dok je shvatila da ih zeli a uz njih i porodicu bilo je prekasno da ih ima.

Ova priča mi je dala nadu jer sam u njoj vidjela put feminizma: naša borba za prava, kako je zovemo, ustvari nasa borba protiv nas samih, nase djece, nasih porodica ce nas dovesti na kraju nama samima. Samo se nadam da nece biti prekasno.

Feminizam kao i sve druge ideje valjda mora proći neki svoj životni tok. Dok se žene u Engleskoj preispituju i vraćaju porodici, na Balkanu se tek bore za karijeru i mjesta u politici. Englezima je trebalo da se svake godine preko 50% brakova završi razvodom, da  zlocini koje počine maloljetnici dostignu zastrasujuće brojeve da bi se zene i cijela nacija zapitale gdje smo to pogrijesili i da se ponovo fokusiraju na porodicu. Nekad je bilo cool imati babysitterku i biti uspjesna majka koja nema vremena za djecu od posla. Danas je cool biti majka i biti vidjena u parku sa bebom. Danas je jos više cool biti tata i biti vidjen u parku sa bebom.

Feminizam je mrtav, živjela porodica.

Moja drama bila i prosla. Vratili smo se nasim zivotima u Sarajevu, ali nismo imali puno vremena da odahnemo i da se saberemo - Gospodja Advokatica se i dan danas pobrine da nam nikad nije predugo mirno, ali u posljednje vrijeme njeni ispadi nam dodju vise kao zabava, pogotovo kad nema nista na TV-u :) Danas smo ipak Morgan, ja i djeca fokus sami sebi i jedna prilicno skladna i sretna  porodica. Ono sto smo prosli u posljednje tri godine ne bi stalo u pet knjiga, ali pokusacu se sjetiti detalja ovdje na blogu jer znam da je nekad ljudima kojima je stvarno tesko i pomoc kad znaju da u svojoj muci nisu sami. Nama je to zaista pomoglo kad smo poceli sa www.otac.ba i dobili stotine pisama i prica. Nade definitivno ima.

Nakon sto je napravila haos u mom stanu, pa onda zabranila kontakt Morganu sa djecom, Gospodja Advokatica nikad nije prestala sa histerijom. Najgore u svemu, nazalost prolaze Morganova djeca. Ona se bukvalno koriste kao izvidjaci i reporteri. Njihova uspavanka kod Gospodje Advokatice su price o tome kako im je otac sve najgore na svijetu.

Na sastancima u CZSR Gospodja Advokatica nikad nije puno pricala o djeci, vec uglavnom vikala na Morgana vrijedjala ga, prijetila mu. Najveci dio ovih sastanaka je pricala o meni a interesantno je kako se moj rank postepeno mijenjao - pocela sam kao kurva i drolja - valjda svi moramo nisko poceti. Ali sam ubrzo unaprijedjena u status prijateljice, pa nevjencane partnerice pa nedavno supruge - sve to bez nekog napora :) Na samom pocetku dok sam bila kurva i dok je bilo najgore i dok smo svaki dan bili meta njenih ispada i prijetnji mislila sam kako ce se ona smiriti samo kad sebi nadje nekoga da je zabavi. I stvarno postala sam partnerica onog trena kad je ona nasla momka, cak je poslala i par poklona. Nazalost, ovo nije dugo trajalo, a bio je jedini period zatisja cak i za djecu, na njima se primijetilo kako su mirniji i lakse se koncentrisu.

Maltretiranja od strane Gospodje Advokatice niko nije mogao zaustaviti, pozivi u ponoc, u jedan ujutro, prijetnje, urlanje. Kad bi joj ponestalo razloga da urla zvala bi da kaze kako krademo njene igracke i djeciju odjecu. Djeci je naredjeno da procesljaju svoje ormare i ponesu mami sve sto je ona kupila svaki put kad su kod nas.

Bas u aprilu smo imali scenu vrijednu Kusturicinog ili filma Davida Lyncha: Sest ujutro, nedjelja. Nas telefon zvoni i Gospodja Advokatica vec urla kako je hladno,ona bi vani sa djecom ali joj treba jakna za sina. Uz napomenu da dijete ima cetiri jakne i da je kod nas samo jedna ona zove tri puta i trazi jaknu. "Pa sest je ujutro, mozes li sacekati malo da se ustanemo pa cemo donijeti?" Ne, mora sad odmah jer ona ide negjde. Onda zove sin da kaze kako mu treba jakna. Na pitanje gdje idu on kaze "Ne znam, sestra jos spava, ja gledam TV, ali mama trazi jaknu, mozes li je donijeti?" Kazemo mu da zavrsi gledati TV i kad se sestra probudi neka nas nazovu i mi cemo donijeti jaknu. Nakon pet minuta u isto vrijeme pocinje zvoniti telefon i interfon. S druge strane i telefona i interfona je Gospodja Advokatica "Daj mi moju jaknu, SAD, ODMAH!!" Nedjelja, nema jos ni sedam sati. Dok se Morgan spremao da sidje dole sa jaknom, ona je pocela da urla  "MORGAAANEEE, DAJ MI JAKNU!" ispred zgrade. Mi zivimo na sestom spratu, preko puta nas je jos jedna stambena zgrada. Zamislite ugodjaja: Interfon i telefon zvone, ona urla pred zgradom a jos ni kafe covjek nije popio...

Kad je Morgan sisao da joj da jaknu ona je dole stajala sa sinom kojeg je povela u majici kratkih rukava "Pogledaj djeteta, smrzava se, sav je plav, vidi sta radis idiote jedan!" Kcerku je ostavila samu u krevetu, bar nju nije probudila i izvukla napolje u sest ujutro. Nakon sat vremena djeca su nas zvala nekoliko puta jer im je trebala pomoc na kompjuteru. Zar niste vani sa mamom?   "Nismo, igramo se kod kuce."

Par sati kasnije komsije su nam pocele dolaziti na vrata, jedan za drugim  "Komsija, jel vam to ne radi interfon?"

Prije cijelog ovog haosa moj bivsi muz je na sudu u Engleskoj zatrazio puno strateljstvo nad djecom. Te papire sam dobila na uvid. Jedini odgovor suda je bio "Gdje je majka ove djece i zasto ona nisu s njom?" Koliko god mi je nade dala u trenutku otmice, ova recenica me nakon sto se sve zavrsilo toliko pogodila, a i danas se najezim kad je se sjetim jednostavno zato sto ukazuje na to koliko su sudovi, cak i u Engelskoj naklonjeni majci.

Ali da se vratim prici... Dakle na sudu sam i cekam da mi advokatica kaze u kojoj od stotinu sudnica ce se rjesavati nas slucaj. Uz advokaticu tu je Morgan i jos jedan advokat koji ce predstaviti moj slucaj i govoriti u moje ime - u crnoj odori i sa perikom :) Moj bivsi muz je takodje u hodniku, na drugom kraju. Dva advokata mi predlazu da se pokusamo nagoditi dok cekamo na sudnicu sto sam i prihvatila. I tako pocnu pregovori izmedju nasih advokata. Nakon otprilike sat vremena dogovor je pao - djeca ce se vratiti sa mnom. Finalnom sudskom odlukom otac je dobio pravo da ih vidja samo pet sedmica godisnje a izgubio svako pravo da putuje s njima van Engleske.

Nakon mjesec-dva malo sam se smirila. Djeca su se polako vratila normalnom zivotu i krenula u skolu. Mjesec dana nakon svega su bili kod oca sedam dana. Kako je malo vremena odmaklo sva moja bol i strah su polako popustili i moja vjera u ljude se polako vracala, ali nikako nisam mogla potisnuti osjecaj krivice. Pet sedmica u godini... Kako to objasniti djetetu od 7 godina? Kako mu reci da oca ne smije vidjeti ni dana vise? S druge strane, kako ja mogu vjerovati bivsem muzu da opet nece ponoviti ovako nesto? Ni o cemu drugom danima nisam razmisljala.

Onda sam sjela i napisala pismo bivsem muzu i poslala kopiju njegovom advokatu. Rekla sam da nemam namjeru postovati sudsku odluku i da zelim da nasa djeca imaju koliko je moguce normalan kontakt sa oba roditelja. Rekla sam da ne razumijem zasto je postupio onako kako jeste, ali da bez obzira na to, smatram da je pet sedmica godisnje s ocem samo kazna za djecu a ne razumna odluka u najboljem interesu djece. Dok god zivimo u dvije razlicite zemlje zelim ublaziti cinjenicu da im je jedan roditelj uvijek daleko i spremna sam se dogovoriti da djeca kao i prije sa ocem provode cijele raspuste, praznike i svaki slobodan trenutak kad nisu u skoli.

Danas, dvije godine kasnije, nas dvoje jos uvijek ne pricamo. Komunikacija se svodi na kratke poruke o detaljima bukiranih karata za djecu kad trebaju ici kod oca. Nikada nismo razgovarali o onome sto se desilo. Djeca su sa mnom dok moraju biti u skoli a vise od cetiri mjeseca godisnje provedu sa ocem. Mislim da u nasim uslovima nista drugo ne bi bilo fer.

Odluka da djeca vidjaju oca pet sedmica u godini jednostavno nije u najboljem interesu djece. Kad majka  zatrazi starateljstvo na sudu ona to obicno i dobije bez ispitivanja. A kad otac zatrazi isto sudija pita gdje je majka. Zar je to ravnopravnost?

S druge strane, majka Morganove djece je kidnapovala djecu iz San Franciska jos 2003. Zbog ne-efikasnosti sistema Haske Konvencije o otmici djeteta u BiH, umjesto da se vrate kuci, Morganova djeca jos uvijek zive u Sarajevu sa majkom. Morgan se i sam preselio u BiH da bude blizu djece. Protiv majke njegove djece je vodjen postupak za nasilnicko ponasanje, a na sudu je i sama priznala da je djecu samovoljno dovela u BiH. U septembru 2005. ocu je zabranila svaki kontakt sa djecom tri mjeseca. Ne samo da majka nikad nije kaznjena, nego joj je sud u Sarajevu dodijelio starateljstvbo nad djecom.

Izgleda da za kidnapovanje djece postoje muska i zenska kazna. Otac dobije pet sedmica kontakta sa djecom godisnje, bez obzira sto to nije u najboljem interesu djece, dok majka za kidnapovanje dobije puno starateljstvo. Gdje je ovdje spolna ravnopravnost a gdje tek najbolji interes djeteta???

Tek nakon sto smo se vratili iz Engleske sa mojom djecom, nastavila se Morganova drama koja ce nas u januaru 2007. natjerati da pocnemo www.otac.ba ....