O starateljstvu
Zene na svojoj strani imaju cijeli sistem zastite. Otac i djeca su usamljeni u svojoj borbi za najbolji interes djeteta.
Pravno starateljstvo roditelja nad djetetom je ukratko mogucnost roditelja da samostalno donosi odluke o zivotu djeteta. Ovo ukljucuje odluke o mjestu prebivalista, skoli koju ce dijete pohadjati, vjeri, medicinskim zahvatima koji su potrebni djetetu, kao i samostalno vadjenje vaznijih dokumenata (npr. roditelj sa starateljstvom moze samostalno i bez potpisa drugog roditelja izvaditi djetetov pasos).
Fizicko starateljstvo je ukratko vrijeme koje dijete provodi pod nadzorom jednog od roditelja, ili jos krace, kontakt.
Alimentacija je suma novca koju roditelj koji nema starateljtsvo ili kod kojeg dijete ne zivi mora isplacivati roditelju s kojim dijete zivi.
U vecini ravijenih zemalja postoje razne opcije starateljstva i bezbrojne kombinacije. U Engleskoj, npr, ako se roditelji mogu sami dogovoriti sud se uopste nece mijesati, nece cak na papiru ni zapisati taj dogovor niti ce bilo sta predlagati roditeljima, niti ce odredjivati alimentaciju. U razvijenim zemljama alimentacija je obicno postotak plate roditelja koji je duzan da je placa ali, ona potpuno zavisi od cjelokupne situacije tog roditelja: uzima se u obzir koliko vremena dijete provodi s tim roditeljem i takodje da li taj roditelj ima novu porodicu i djecu koju takodje izdrzava. Za svako dodatno dijete odbija se odredjena suma od alimentacije. Za svaki sat ili dan proveden sa svojom djecom on takodje ima olaksice kad je alimentacija u pitanju. Znaci ako je raspored 50/50 i dijete provodi jednak postotak vremena (znaci ako je fizicko starateljstvo podijeljeno jednako) kod oba roditelja niko nikome ne placa alimentaciju, i to bez obzira na pravno starateljstvo. U slucaju da, recimo, majka ima pravno starateljstvo i moze donositi sve vaznije odluke o zivotu djeteta samostalno, ako dijete provodi 50% vremena kod oca onda otac majci ne placa alimentaciju. Ukratko, donosenje odluka o zivotu djeteta (pravno starteljstvo) je odvojen process od troskova svakodnevnog zivota (fizicko starateljstvo) sto je sasvim fer. Zasto bi jedan roditelj placao drugom alimentaciju ako ima jednake svakodnevne troskove odgajanja tog djeteta?
U razvijenim zemljama se uvijek prvo preporucuje zajednicko stareteljstvo, i pravno i fizicko. Pravno jer kad oba roditelja moraju zajedno donijeti odluke o zivotu djeteta izbjegava se samovolja jednog roditelja i mogucnost npr. da se jedan roditelj odseli u drugi grad ili drzavu sa djetetom bez saglasnosti drugog. Ovo je u najboljem interesu djeteta jer se izbjegava mogucnost da jedan roditelj samovoljno upravlja zivotom djeteta, sam odredjuje stvari poput mjesta prebivalista, vjere, skole itd. Sto je veoma vazno u slucaju kad je jedan od roditelja osvetoljubiv i zeli dijete otudjiti od drugog roditelja.
Zajednicko fizicko starateljstvo je jos vise vazno jer se odnosi na kontakt djeteta sa roditeljima. I ovdje se uvijek prvo preporucuje 50/50 jer oba roditelja su djetetu podjednako vazna za zdrav psiholoski i emocionalni razvoj i za zdravo razvijanje djetetovih percepcija o oba spola. Na prvom mjestu je najbolji interes djeteta sto znaci prisustvo i briga oba roditelja a ne odredjivanje alimentacije. Ukratko, u razvijenim zemljama alimenatcija se veze za fizicko starteljstvo, a ne za pravno.
U BiH, slika je potpuno izopacena. Kao prvo, zajednicko pravno starateljstvo ne postoji sto znaci da u slucaju razvoda uvijek samo jedan roditelj dobija pravo da upravlja zivotom djeteta sve do njegovog punoljetstva. Ovo ostavlja otvorena vrata svim osvetoljubivim roditeljima (nazalost, u velikom broju slucajeva to su majke jer u 98% slucajeva one su te koje dobiju starteljstvo) da manipulisu i dijete i drugog roditelja. Ostavlja otvorena vrata roditeljima da se odsele kad god im to padne na pamet, da promijene skolu, daju saglasnost za operacije ili druge medicinske zahvate nad djetetom bez saglasnosti drugog roditelja, izvade djetetu pasos i emigriraju, odrede djetetu samovoljno vjeru itd. Porodicni zakon ostavlja prostor za zajednicko fizicko starateljstvo ali, najveci apsurd u BiH je cinjenica da se alimentacija veze za pravno starteljstvo! Znaci, ukratko, da cak i ako je fizicko starteljstvo podijeljeno 50/50 i dijete zivi 7 dana kod mame i 7 dana kod tate roditelj koji nema pravno starteljstvo mora onom drugom isplacivati alimentaciju! Znaci tata hrani djecu 7 dana, oblaci ih, kupuje skolski pribor, radi zadace, vodi u igraonice, na bazen, na skijanje i sve to placa dok su kod nejga kao i mjaka dok su kod nje, ali na pocetku svakog mjeseca on majci koja ima pravno starateljstvo mora isplati odredjenu alimentaciju. Ovakvih slucajeva itekako ima!
U cemu je problem?
Prije nego sto je sastavljen novi Porodicni zakon FBiH koji je na snazi od 2006. Gender Agencija je predlozila da se u BiH uvede zajednico starateljstvo (znaci i pravno i fizicko).
Socijalni radnici na tom sastanku su taj prijedlog odbili. Zasto? Prvo su pitali sta znaci zajednicko starateljstvo. Nisu pitali sta ono znaci za djecu, nego za njihov posao. Kad im je objasnjeno da zajednicko starateljstvo znaci da alimentacija zavisi od fizickog starateljstva i da se ona racuna za svaki slucaj posebno nakon odredjivanja fizickog starateljstva i sagledavanja potpune situacije i oca i majke, oni su objasnili da im ne pada na pamet da sjede i racunaju alimentaciju za svaki slucaj posebno. Rekli sa da oni ionako imaju previse posla. Puno je jednostavnije imati sto jednostavniji sistem, bez obzira na to da li je on fer, dati djecu jednom roditelju i natjerati drugog da mu plati. Socijalni radnici su prezauzeti da jos moraju da brinu o najboljem interesu djeteta. I eto tako je sansa za fer razvod i postivanje najboljeg interesa djeteta propala u BiH, zbog lijenosti upravo onih koji treba da rade sve u najboljem interesu djeteta. Prekomplikovano je biti fer. Prekomplikovano je ponekad uzeti u obzir cinjenicu da otac ima novu porodicu i novu djecu koju takodje izdrzava. Prekomplikovani je uzeti u obzir da ponekad majka ima novu porodicu, novog partnera koji joj pomaze u izdrzavanju djece ili da u vecini slucajeva majci pomazu i njeni roditelji dok se otac nema na koga osloniti za pomoc.
O alimentaciji
Alimentacija u BiH je ustvari kazna ocevima za razvod, jer socijalni radnici su misljenja da neko uvijek mora da plati za razvod a taj neko je uvijek otac. Na majku se uvijek gleda kao na zrtvu razvoda, dok stvarne zrtve razvoda i sistema, djeca, ostanu nevidljiva i ne samo nezasticena, nego ih u velikom broju slucajeva sistem potpuno iznevjeri. kao da smo zaboravili da su se zene davno izborile za jednaka prava u javnoj domeni, da imaju pravo da rade i zaradjuju isto kao i muskraci. Zenama nije u interesu da cinjenica da se stopa razvoda povecala proporcijalno ostvarenim pravima zena da rade i zaradjuju izadje na vidjelo jer bi onda tesko bilo kriviti iskljucivo muskarce za razvod. Ali cinenica je da razvoda danas vise jer su zene samostalne. Zasto ih onda ne tretiramo kao samostalne, kao sto tretiramo muskarce? To bi bila ravnopravnost spolova.
Socijalnim radnicima je ocito puno vazniji interes majke koja je potpuno zasticena sistemom koji su oni kreirali. Sistem koji ustvari zeli samo majci obezbijediti izbor da li hoce da radi i zaradjuje ili ne. Muskarci nemaju taj izbor, oni moraju da zaradjuju kako bi majci omogucili izbor rada i nerada. Ravnopravnost spolova? Najbolji interes djeteta?
Najzalosnije je to sto je majka zasticena na ustrb svoje djece. Ona dobije alimentaciju sto joj ostavlja na raspolaganju izbor izmedju rada i nerada, kucu, djecu kojom moze manipulisati. Otac izgubi sve. Djeca izgube sve. Porodicu, majku, oca, stabilnost.
Vrijeme je za novi Porodicni zakon koji zaista uzima u obzir najbolji interes djeteta i stiti cijelu porodicu, bili roditelji razvedeni ili ne!
